|
 | |
|
Izvorni
tradicionali i tradicionalni rock Nastup Vlade Kreslina, »Malih bogova« i Beltinške bande u »Tvornici« / Kreslin je, unatoč rockerskom pedigreu, autentični zaljubljenik u folklor, tradicije i akustičnu glazbu, podjednako uvjerljiv u rock repertoaru i etno kombinacijama U zagrebačkoj »Tvornici« u utorak navečer nastupio je Vlado Kreslin, jedan od najpopularnijih slovenskih kantautora i najveća slovenska etno zvijezda. Riječ je o promotivnom koncertu za novi Kreslinov album »Ptič« (Nika Records/Dancing Bear), na kojem je gostovao i slavni irski glazbenik Andy Irvine iz skupine Plenxty. Zagrebački koncert Vlade Kreslina uslijedio je desetak dana nakon nastupa u Ljubljani, gdje je dva dana za redom rasprodao veliku dvoranu Cankareva doma. Podsjetimo ovom prilikom da je Vlado Kreslin nastupio s R.E.M. na njihovom koncertu u Kopru u srpnju 1999. Nakon koncerta Scott McCaughey, pridruženi klavijaturist grupe R.E.M., Kreslinov je CD proslijedio Chrisu Eckmanu iz grupe The Walkabouts, dobro poznate i hrvatskoj publici, koji je Kreslinovu pjesmu »Tista črna kitara« prepjevao u »That Black Guitar« i objavio na albumu »The Train Leaves At Eight« na kojem su The Walkabouts skupili i obradili pjesme iz Europe s kojima su na ovaj ili onaj način došli u dodir. Zagrebački koncert Vlade Kreslina bio je pojačan s električnim bendom »Mali bogovi«, ženskim zborom Katice i Beltinškom bandom, Beltincima iz slovenskog Prekmurja, vjerojatno najstarijom glazbenom skupinom koja neprekidno postoji i svira već više od 70 godina, prenoseći iskustvo i članstvo u grupi s koljena na koljeno, a u kojoj sviraju i roditelji Vlade Kreslina. Kao kantautor sa šest samostalnih albuma i višegodišnjim glazbeničkim stažom iza sebe, moglo bi se Kreslina iz posljednje faze karijere nazvati slovenskim pandanom i predstavnikom etno-infuzija nalik domaćoj Lidiji Bajuk, s kojom je često zajednički nastupao - u »Tvornici« su izveli »Vsi so venci vejli« i »Ljubav se ne trži« - a međusobno su izmjenjivali gostovanja na novijim studijskim albumima. Podjednaka uvjerljivost u standarnom rock repertoaru na početku koncerta i tradicionalnom materijalu narodnih pjesama pokazuju Kreslinovu izvođačku verziranost i svladanu tehnologiju slaganja zanimljivih aranžmana, pri čemu se naklonost akustičnoj glazbi logično isprepleče s izvornim oblicima »pretpotopnih« pjesama. Kreslin je, unatoč rockerskom pedigreu, autentični zaljubljenik u folklor i tradicije, autor čiji se korijeni mogu pripisati singer/songwriterskoj školi s početka sedamdesetih, koji recentnu pomamu za etno stilizacijama prirodno iskorištava kao dio vlastitog rječnika. Naravno, najviše su u upotrebi slovenski izvorni napjevi, ali pored domaćih recepata Kreslin, dugogodišnji zaljubljenik u akustični blues, verziran je i u području anglosaksonskih standarda s folk-blues predznakom poput »Sitting On Top Of The World« (prije par godina izveo ju je i Bob Dylan na akustičnom albumu »Good As I Been To You«) ili »Bourgeois Blues«, znamenitoj Leadbellyjevoj protestnoj pjesmi. Koncertni repertoar sastavljen od rock veselica, starih slovenskih pjesama i usporedljivog materijala susjednih zemalja - sevdalinke, mađarske, talijanske i istarske pjesme, staroga barem nekoliko stoljeća, očito služi kao predstavljanje povijesti i tradicije, dok zemljopisni odabir pokazuje da je Kreslin naklonjen područjima koja poznaje najbolje i iz prve ruke. To, na žalost, nije spriječilo tradicionalno nezainteresiranu zagrebačku publiku, osim stotinjak poklonika, da pokaže opći nedosatak zanimanja za bilo što izvan uhodane srednjostrujaške matrice. Hrvoje
Horvat |
|
|
