|
Izvorni
tradicionali i tradicionalni rock
Vjesnik, 7. decembra 2000
Nastup
Vlade Kreslina, »Malih bogova« i Beltinške bande u »Tvornici« / Kreslin
je, unatoč rockerskom pedigreu, autentični zaljubljenik u folklor, tradicije
i akustičnu glazbu, podjednako uvjerljiv u rock repertoaru i etno kombinacijama
U
zagrebačkoj »Tvornici« u utorak navečer nastupio je Vlado Kreslin, jedan
od najpopularnijih slovenskih kantautora i najveća slovenska etno zvijezda.
Riječ je o promotivnom koncertu za novi Kreslinov album »Ptič« (Nika Records/Dancing
Bear), na kojem je gostovao i slavni irski glazbenik Andy Irvine iz skupine
Plenxty. Zagrebački koncert Vlade Kreslina uslijedio je desetak dana nakon
nastupa u Ljubljani, gdje je dva dana za redom rasprodao veliku dvoranu
Cankareva doma.
Podsjetimo
ovom prilikom da je Vlado Kreslin nastupio s R.E.M. na njihovom koncertu
u Kopru u srpnju 1999. Nakon koncerta Scott McCaughey, pridruženi klavijaturist
grupe R.E.M., Kreslinov je CD proslijedio Chrisu Eckmanu iz grupe The
Walkabouts, dobro poznate i hrvatskoj publici, koji je Kreslinovu pjesmu
»Tista črna kitara« prepjevao u »That Black Guitar« i objavio na albumu
»The Train Leaves At Eight« na kojem su The Walkabouts skupili i obradili
pjesme iz Europe s kojima su na ovaj ili onaj način došli u dodir.
Zagrebački
koncert Vlade Kreslina bio je pojačan s električnim bendom »Mali bogovi«,
ženskim zborom Katice i Beltinškom bandom, Beltincima iz slovenskog Prekmurja,
vjerojatno najstarijom glazbenom skupinom koja neprekidno postoji i svira
već više od 70 godina, prenoseći iskustvo i članstvo u grupi s koljena
na koljeno, a u kojoj sviraju i roditelji Vlade Kreslina.
Kao
kantautor sa šest samostalnih albuma i višegodišnjim glazbeničkim stažom
iza sebe, moglo bi se Kreslina iz posljednje faze karijere nazvati slovenskim
pandanom i predstavnikom etno-infuzija nalik domaćoj Lidiji Bajuk, s kojom
je često zajednički nastupao - u »Tvornici« su izveli »Vsi so venci vejli«
i »Ljubav se ne trži« - a međusobno su izmjenjivali gostovanja na novijim
studijskim albumima.
Podjednaka
uvjerljivost u standarnom rock repertoaru na početku koncerta i tradicionalnom
materijalu narodnih pjesama pokazuju Kreslinovu izvođačku verziranost
i svladanu tehnologiju slaganja zanimljivih aranžmana, pri čemu se naklonost
akustičnoj glazbi logično isprepleče s izvornim oblicima »pretpotopnih«
pjesama. Kreslin je, unatoč rockerskom pedigreu, autentični zaljubljenik
u folklor i tradicije, autor čiji se korijeni mogu pripisati singer/songwriterskoj
školi s početka sedamdesetih, koji recentnu pomamu za etno stilizacijama
prirodno iskorištava kao dio vlastitog rječnika. Naravno, najviše su u
upotrebi slovenski izvorni napjevi, ali pored domaćih recepata Kreslin,
dugogodišnji zaljubljenik u akustični blues, verziran je i u području
anglosaksonskih standarda s folk-blues predznakom poput »Sitting On Top
Of The World« (prije par godina izveo ju je i Bob Dylan na akustičnom
albumu »Good As I Been To You«) ili »Bourgeois Blues«, znamenitoj Leadbellyjevoj
protestnoj pjesmi.
Koncertni
repertoar sastavljen od rock veselica, starih slovenskih pjesama i usporedljivog
materijala susjednih zemalja - sevdalinke, mađarske, talijanske i istarske
pjesme, staroga barem nekoliko stoljeća, očito služi kao predstavljanje
povijesti i tradicije, dok zemljopisni odabir pokazuje da je Kreslin naklonjen
područjima koja poznaje najbolje i iz prve ruke. To, na žalost, nije spriječilo
tradicionalno nezainteresiranu zagrebačku publiku, osim stotinjak poklonika,
da pokaže opći nedosatak zanimanja za bilo što izvan uhodane srednjostrujaške
matrice.
Hrvoje
Horvat
|