Uvodnik Miljenka Jergovića za Vladovo pesniško zbirko Umjesto koga ruža cvjeta
Zvuk radosti iz slomljenih imperija - Umjesto koga ruža cvjeta
PRESS:
Vlado Kreslin: slovenački Dylan i vokalno-instrumentalni Prešern
Magične su i Žute dunje, i Indexi, i Halid Bešlić
(Slobodna Bosna, 5.5.2011)
Bookdreamer - sa(n)jam knjige
(Glas Istre, 4.12.2009)
Vlado Kreslin, SLO - Cesta
(Dragutin Matosevic, Tuzla, BiH.,Barikada-World of Music, 2007)
Recenzija bosanske izdaje knjige Vriskanje in jok
(Miljenko Jergović, 2006)
Sevdalija s Mure
(A. Burić, DANI, Sarajevo, 10.2.2006)
Važniji i ljepši svetovi
Vlado Kreslin & Miljenko Jergović: CDA Sarajevo, 21. Mart 2005.
(DANI, Sarajevo, 25. III. 2005)
Kreslin vs. Jergović
(Start, 4/2005)
Grupa Vali odabrala je drugačiji pristup – kao svog gosta u izvođenju sevdalinki pozvali su popularnog slovenskog kantautora, svojevrsnu nacionalnu ikonu Vladu Kreslina. Ansambl je tada sačinjavalo desetak pjevačica i desetak mladića koji su svirali akustične instrumente. Kreslin je, kao dokazani 'bosnofil' koji se i ranije uključivao u mnoge humanitarne projekte, rado pristupio ansamblu i sa njima uvježbao najprije tri, a potom još tri tradicionalne pjesme iz Bosne (57). Od toga je jedna sefardska pjesma na ladino jeziku – Tu hanina, jo hanino . Ostalih 5 pjesama su sevdalinke: Lijepi li su mostarski dućani , Pogledaj me Anadolko , Voljelo se dvoje mladih , Pošetao Mujo mlad i Telal viče . Nakon koncertnih uspjeha, ove pjesme studijski su snimljene i objavljene na dva nosača zvuka. Najprije je Ured za mlade Vlade Republike Slovenije finansirao objavljivanje besplatnog CD-a pod nazivom Vsi enaki (58) na kojem su se našle pjesme Pogledaj me Anadolko , Voljelo se dvoje mladih i Lijepi li su mostarski dućani . Ova zadnja dospijeva na top-listu Drugog programa nacionalnog radija (59), što dovoljno govori o tome koliko je ovakav angažman slovenskog nacionalnog idola doprinio razbijanju predrasuda o kulturi Bosne. Čula su se i suprotna mišljenja, pa je ova ploča bila i predmetom novinskih polemika. Kreslin je ove tri pjesme izvodio u svom karakterističnom baladnom stilu. Ohrabreni uspjehom ovog projekta, Kreslin i grupa Vali ulaze u snimanje još tri pjesme, da bi se svih šest našlo na komercijalnom CD-u ovog pjevača. Izlazak ovog CD-a pratila je koncertna djelatnost, pa je grupa Vali izvela svoje sevdalinke i na dvije najveće pozornice u Sloveniji, pred više tisuća ljudi – na ljetnoj pozornici Križanke i u Gallusovoj dvorani Cankarjevog doma (60). Oba nastupa u cijelosti je zabilježila nacionalna televizija i emitirala na svom programu. Pored toga, Vlado Kreslin i grupa Vali su za pjesmu Pošetao Mujo mlad snimili i video spot u produkciji TV Slovenije, a u režiji bosanskog reditelja i naturaliziranog Slovenca Branka Đurića Đure. Ovaj spot učestvovao je na nekim od značajnih svjetskih televizijskih festivala. U pogledu aranžmana, evidentan je pokušaj da pjesme Tu hanina, jo hanino , Pošetao Mujo mlad i Telal viče budu osavremenjene i plasirane u aktuelnom world music stilu. U Tu hanina, jo hanino donesena je u ritmu valcera uz korištenje isključivo akustičnih instrumenata – klasične gitare, violine, klavira, basa i udaraljki, ženskih vokala i soliste. Pjesmi Telal viče pristupilo se sa izmijenjene ritmičke strukture 3+3+2, u kojoj akustični klavir podcrtava jazz atmosferu, a tri unisone violine daju prizvuk arapske orkestracije (61). Kao osnova za pjesmu Pošetao Mujo mlad poslužio je snimak istoimene pjesme u izvođenju sazlije Kadira Kurtagića, a koja se nalazi na LP ploči Tradicionalna muzika na tlu Bosne i Hercegovine urednice dr. Ankice Petrović (62). Kao i na snimku, i u verziji koju izvodi Vlado Kreslin pjesma započinje tipičnim solom na sazu koji u narodu ima naziv Sarajevski početak . Potom slijedi iznošenje same pjesme u brzom ritmu u kombinaciji akustičnih i električnih instrumenata: saza, akustičnih gitara, basa, harmonike, darabuka, električne gitare i hammond orgulja.
KONCERT: VLADO KRESLIN
Ljubljana – Gallusova dvorana, Cankarjev dom
1. PJESMA - «Generacija»
Rado sam hodao sam
putevima što vode do neba,
bio sam sretan
kralj vlastitog svijeta.
Rado sam gledao u pupoljak
sve dok se nije otvorio,
i čekao ne bi li mi o srcu
mome šta rekao.
Rado sam u tebe gledao
prije no što si otišla,
bila si kao božji dar,
od blata i od zlata.
Uvijek kada sunce zađe
i danu nakači noć,
jer tako mora biti,
izbrojim do pet ili šest,
al' ostaju samo dva,
znam da se tada gasi
moja generacija.
Mijenjao bih pet zvjezdica
za jedno zvjezdano nebo,
za joint ili dva
parka amsterdamskoga.
Uvijek kada se dječak
probudi u meni
što rastavlja i popravlja igračke
za obojicu.
izbrojim do pet ili šest,
al' ostaju samo dva,
znam da se tada gasi
moja generacija.
govor: Dobra večer
2. PJESMA – «Zvezdice bele» /Zvjezdice bijele/
Zvjezdice bijele se raspoređuju
i pred noć sve pripremaju
Velika i Mala kola utovaruju
da ih na Mliječnu stazu porinu.
Šta je to što se krije
u toj bijeloj tački nad planinom?
Zvjezdice bijele nam sudbinu otkrivaju
preko crnog nebeskog svoda
strijelci, vodenjaci, djevice i ovnovi
svaku nas noć odozgo gledaju.
Šta je to što se krije
u toj bijeloj tački nad planinom?
Tamo nad planinom, tamo nad vodom,
tamo te bijele tačke na zemlju čarobno padaju.
Zvjezdice bijele kroz prste nam sipaju
Sve dok nam oči ne malaksaju
strijelci, vodenjaci, djevice i ovnovi
kažu decembar il' maj,
je li početak il' kraj.
Govor: Lijepo da ste večeras došli... super
3. PJESMA – «Nekega jutra, ko se zdani» /Jednoga jutra kada svane/
Prva zraka već se diže iz sna,
gle, nad vodom je već svjetlost izašla!
Kada posljednjeg u tami snaga napusti,
stotinu će se novih suncu veseliti.
Jednoga jutra, kada svane
i kad se glave razbistre,
svako će krenuti svojim putem.
Jednoga jutra, kada svane
i kad' se suze osuše,
jednoga jutra,
kada svane
Tada ćemo pokraj stare peći, baš kao nekada
sa šeširom na ormaru i toplim rukama,
sjetiti se naše pjesme stare,
glasnije od vihora čut će se naš smijeh.
4. PJESMA – «Odpiram okno» /Otvaram prozor/
Otvaram prozor,
da zadnji put otresem pepeo,
da čujem korake
što te odnose od mene,
da udahnem zaborav,
izdahnem tvoj miris,
izdahnem te iz svojih snova na čistinu;
da čujem korake
što te odnose u noć.
Je li još išta ostalo,
il' sve odlazi s tobom?
Ljubavna obećanja,
doživotni suton,
prsteni i pisma,
sve slike s tobom,
ljetovanje za dvoje
i komadić neba.
Je li još išta ostalo,
il' sve odlazi s tobom?
Novome danu još se ne žuri,
dječiji plač nad gradom tiho spi.
U rukama stiskam onaj crveni pojas,
što si mi ga one noći
dala ti.
Otvaram prozor,
da zadnji put otresem pepeo,
da čujem korake
što te odnose od mene.
I zadnju melodiju odnio bih tamo,
gdje nekad su svirali za nas dvoje,
samo da čujem korake
što te odnose u noć.
Novome danu još se ne žuri,
dječiji plač nad gradom tiho spi.
U rukama stiskam onaj crveni pojas,
što si mi ga one noći
dala ti.
5. PJESMA – «Tak kak riba brez vode» / kao riba bez vode
Kao riba bez vode,
ja sam draga bez tebe,
kao mjesec bez noći,
sam, bez trunke moći.
Dolje iza zvonika,
gdje ceste više nema,
tamo pored potoka
stoji klupa usamljena.
Još dalje, iza sjećanja
gdje života više nema,
tamo postoji mjesto
što na nas dvoje čeka.
Kao riba bez vode,
ja sam draga bez tebe,
kao mjesec bez noći,
sam, bez trunke moći.
Ni u snu ne bih pomislio
da ćeš me u proljeće ostaviti,
da će me prva lasta samoga naći,
a cvjetni tepih naše stazice prekrit će,
kao pjesme što plesali smo ih.
To je jutro kasnilo za nama,
a sumaglica što te obavila
meni te je ukrala,
a praskozorju podarila.
Kao riba bez vode,
ja sam draga bez tebe,
kao mjesec bez noći,
sam, bez trunke moći.
6. PJESMA – «To pri nas ni možno»
To je u nas nemoguće
ne, to se kod nas ne dešava
da bi se drvo rascvjetalo
i naraslo do neba.
Kod nas se nebu ne stremi
mi smo rađe na tlu, kući,
jer gore bi lako mogla
naša slava pući.
Bolje je dolje, u zavjetrini
na poznatom, na zemlji
ruka ruku mije,
a brat bratu se smije.
Sve sami naši su tu,
svako svakoga zna,
ruka ruku mije,
kod kuće je najljepše.
To je u nas nemoguće
ne, to se kod nas ne dešava
da bi se drvo rascvjetalo
i naraslo do neba.
Mi rađe takvo drvo,
sasiječemo do dna,
samo je nisko grmlje
kod nas većina.
7. PJESMA – «Tvoje jutro»
Noćne se sjene povlače pred svjetlom,
u magli nad vodom stari mlin,
posljednji se snovi povlače pred jutrom,
bježe u lijepa sjećanja.
Prvi zvižduk reže zrak
a zraka sunca još je rosna,
nad krovove grada, u misli,
srca i podrume
dolazi još jedan novi dan.
Novo jutro, novi dan!
Ponekad, ne baš često
čini ti se,
da lijepo je što živiš,
što te ništa ne boli,
što rosna je zraka
koja te budi
dok otvaraš oči.
To je tvoje jutro, tvoj dan!
GOVOR: Lijepa hvala.
Joužek je uvijek žalio što ljudi na ovakvim koncertima ne plešu (Jožek Kociper - Vladin pokojni kontrabasista op. prev.). No bio je zadovoljan i aplauzom. Ovaj sada ide direktno u nebesa: Joužek! Tu smo, u Ljubljani!
8. PJESMA – «Joužek»
Godina osamnaesta,
Puške su utihnule,
a sitni su prsti
dotakli strune
i sa četrnaest se prvi put nažuljali
u muzikantskoj noći, što je trajala
sve dok rosa nije isparila.
Suzama radosti i tuge
ti su prsti pronalazili trag.
Za kraljeve i prosjake,
nevjeste i dangube
te male ruke...
Kociper mu je bilo ime.
Na turnejama i svirkama
preko bijela svijeta
bio je i župnik
i pjesnik.
Još jučer su muzikanti bili svi na broju,
a danas su ostali samo kvrgavi prsti.
Suzama radosti i tuge
ti su prsti pronalazili trag.
Za kraljeve i prosjake,
nevjeste i dangube
te kvrgave ruke
i dječije ime.
Tvoje kvrgave ruke, bas
i dječije ime,
Joužek čekaj me
na kraju ceste te!
9. PJESMA – «Tista črna kitara» /ta crna gitara/
Bio sam još Vladek,
kada su - kao i uvijek za praznik-
došli brkati cigani
u kući nam svirati.
Otac je otišao u sobu
po onu crnu gitaru,
koju je kupio
od prve plače.
«Gospodine,
imate li još onu gitaru,
gospodine,
onu crnu gitaru?
Gospodine, ona je bila stvarno dobra.»
Tako su ga pitali još dugo nakon toga,
kad' god su prosili siću
dok su svirali u seoskoj krčmi
i u pauzama odlazili do šanka.
I njihove žene
što od vrata do vrata
prose staru odjeću,
i one su pitale:
«Gospodine,
imate li još onu gitaru,
gospodine,
onu crnu gitaru?
Gospodine, ona je bila stvarno dobra.»
I danas, kada navratim kući,
dok sjedim pod kestenima
i pijem s prijateljima
što još ondje žive.
Tada pored stola
za nas sviraju
nova dječija lica
i pitaju
svojim promuklim glasićima:
«Gospod'ne,
đe je ona gitara,
gospod'ne,
ona crna gitara?
Gospod'ne, e vala, bila je dobra.»
10. PJESMA – «Preko Mure, preko Drave»
Mogli bi biti idealan par
s diplomama i djecom;
i to ima svoj čar,
al' priznajmo,
krediti i dugovi idu uz to.
Uvijek si bila veća od svega
što donosi nam život.
Ponekad mi se čini
da sam beba,
što donosi je roda.
Preko Mure, preko Drave,
preko Save sve do mora,
možda i preko okeana,
od kolijevke, pa do neba.
Mogli bi biti idealan par
starčića na klupi u parku,
a Jumpin' Jack Flash
što bio je tvoj dar
još uvijek poskakuje u taktu.
Posljednji avgust, ljeto je prošlo,
a sijede te čine još ljepšom,
puno mene si ti,
puno tebe sam ja,
al' dio mene još uvijek leti.
Preko Mure, preko Drave,
preko Save sve do mora,
možda i preko okeana,
od kolijevke, pa do neba.
11. PJESMA – «Dekle moje pojdi z menoj» /Djevojko moja, pođi sa mnom/
Djevojko moja, pođi sa mnom,
djevojko moja, pođi sa mnom,
dolje pored rijeke, u toj bijeloj haljini
djevojko moja, pođi sa mnom
Je li to zvijezda što na vodi blješti
je li to zvijezda što na vodi blješti?
Ne, to je vijenac gizdavi, na tvojoj glavi,
to nije zvijezda što na vodi blješti.
Djevojko moja, pođi sa mnom,
djevojko moja, pođi sa mnom,
dolje pored rijeke, u toj bijeloj haljini
djevojko moja, pođi sa mnom
Je li ono mjesec što u rosi leži
je li ono mjesec što u rosi leži?
Ne, to su naša dva tijela,
u mekoj, rosnoj travi,
to nije mjesec što u rosi leži.
Djevojko moja, pođi sa mnom,
djevojko moja, pođi sa mnom,
dolje pored rijeke, u toj bijeloj haljini
djevojko moja, pođi sa mnom
GOVOR:
Još ste tu? U Sarajevu su za vrijeme rata meci izbjegavali dvojicu ljudi. A oni se na metke nisu obazirali. Obojica su muzičari. Cijeli rat su izlazili kroz onaj tunel u bjelosvjetske metropole svirati i pjevati o Sarajevu, pa opet nazad među granate... I ja sam par puta imao priliku s njima prošetati Sarajevom i zaista ga upoznati. Cijela Bosna ih je poznavala po nadimcima. Jedan je bio «Pjevač», a drugi «Autor». Pjevač je pjevao neke od najljepših Autorovih pjesama, a Autor je neke od svojih najljepših pjesama napisao za Pjevača. Pjevač je bio Davorin Popović Pimpek, pjevač Indexa, a Autor je bio Kemal Monteno. Autor je još uvijek.
Tri Kemine pjesme...
15. PJESMA – VLADO I KEMO ZAJEDNO «Vriskanje in Jok»
Jučer je umrla jedan luda,
seoski umjetnik, ma budala...
Svima je bio razlog za smijeh
Svima ogledalo za vlastiti uspjeh.
Sa sobom je odnio osmijeh,
dječiju drskost, naivni pogled
i sjaj u očima, što je žario i iskrio.
Neka se čuju, neka, jauci i plač,
neka nas isprate i na zadnji put!
Jučer je umrlo nebo,
plavo i netaknuto,
svima željeni cilj,
a nikad dosegnut, udaljen kao san.
Sa sobom je uzelo kliktaj
čiv, čiv, čiv, usamljenih ptica,
i zadnju krijesnicu u tami,
kada zasvijetli i odleti.
Neka se čuju, neka, jauci i plač,
neka nas isprate i na zadnji put!
16. PJESMA – «Binkoštna nedelja» /Blagdan Duhova/
Na blagdan Duhova čekao sam tebe
na taj dan sam molio za tebe,
cijeli grad bio je u cvijeću,
a ja sam te čekao na raskršću,
s bijelom ružom u ruci.
Na blagdan Duhova
već jesen je došla,
i davno je uvenula
blagdanska ruža bijela,
mila moja, draga,
sada te više ne čekam,
jer u sivoj studeni,
ruže ne cvjetaju.
17. PJESMA - «Nocoj je ena luštna noć» /Noćas je jedna lijepa noć/
(narodna)
Noćas je jedna lijepa noć,
kad mjesec nam svjetli cijelu noć,
kad mjesec nam svjetli cijelu noć,
zaspati je nemoguće.
A odkud ti da ostaneš kući,
kao da nemaš prijatelja,
kao da nemaš prijatelja,
a svakome si draga.
Na cesti smo se sreli
nježno se pogledali,
no oči su suzne nam bile
jer drugu ljubav su krile.
Tiho, tiho draga,
da tvoja mama ne sazna,
da drugi to ne vide,
da nisi za moje srce.
18. PJESMA – Marko skače
(narodna)
Marko skače, Marko skače,
po zelenoj travi
ajaj, ajajaj, po zelenoj travi.
Preko devet, preko devet,
preko deset mostova,
ajaj, ajajaj, preko deset mostova.
U ruci nosi, u ruci nosi,
sedam žutih zlatnika,
ajaj, ajajaj, sedam žutih zlatnika.
Što ih mora, što ih mora
za djevojku dati,
ajaj, ajajaj, za djevojku dati.
Pijte i jedite, pijte i jedite,
moga brata konji
ajaj, ajajaj, moga brata konji.
Jer smo došli, jer smo došli,
daleko po djevojku
ajaj, ajajaj, daleko po djevojku.
19. PJESMA - ????
20. PJESMA – Solo violina Samo Budna
21. PJESMA – «Bela nedelja»
Bijela nedjelja,
u meni spokoja nema,
sijenke me prate danju i noću,
dah krizantema
nikad probudit' te neće.
Crna kočija,
odnijela te u nebo.
Znam da te anđeli,
ne puštaju odatle,
ali neka dozvole
da tamo odem i ja,
još ovu nedjelju.
Bijela nedjelja,
i sijenke se kupe,
srce mi šapuće,
da danas sve to okončam,
a potom,
kada suze i svijeće zasvijetle,
radije mi zapjevajte
da vas na nebu čujem.
Draga,
neka ti moja pjesma
ne okrni san,
u bijeloj tišini,
poljubimo se ti i ja,
još ovu nedjelju.
22. PJESMA – «Namesto koga roža cveti»
Katkad ja s rodama prenoćim
pod visećom maglom,
tiho, sam, među njima stojim,
s nogama u vodi.
Kada zraka pregrize tamu,
probudim se iz sna,
a močvara novih želja
odleti u visine.
Umjesto koga cvijet cvjeta,
umjesto koga sam ja,
čija koža je najmirisnija,
a čijoj pjesmi treba moj glas.
Ako trava nad mojom zemljom
porodi neki cvijet,
jednima tihu suzu u oku,
a drugima dat će med.
Umjesto koga cvijet cvjeta,
umjesto koga sam ja,
čija koža je najmirisnija,
a čijoj pjesmi treba moj glas.
23. PJESMA – «Spominčice» / Nezaboravak /
Na obali, pored jezera
opet cvjeta, opet cvjeta,
nezaboravak.
Na obali, u mom srcu
ostala je, ostala je,
samo uspomena.
A kad' cvijeće uvene,
na oči mi liježe mrak,
tad donesi mi, donesi,
buketić plavih
nezaboravaka.
24. PJESMA – Lili Marlen
Tamo pred kasarnom, pored glavnih vrata,
gdje stoji lanterna, još od starih dana:
pod njenim svjetlom žutim,
opet ću uzet' te za ruku,
kao nekad, Lili Marlen,
kao nekad, Lili Marlen,
Tamo je mali svijet, samo za nas dvoje
gdje se tvoja sjenka s mojom zaigra.
Sad neka svi vide da to je rastanak,
s tobom, Lili Marlen,
s tobom, Lili Marlen.
Tvoj korak samotno odzvanja u tami,
a mog već odavno nema pod svjetlom,
i dok svitanje tamu tjera,
ko će se pod lanternom sresti
s tobom, Lili Marlen,
s tobom, Lili Marlen.
U vjetru nad grobljem što dahta na sve nas
Kao kroz san, čuje se tvoj glas,
i kada će svitanje maglu rastjerati,
ja ću opet pod lanternu stati,
s tobom, Lili Marlen,
s tobom, Lili Marlen.
25. PJESMA – Svirala je, svirala
Plovila je galija po moru
Srela je iz Beltinaca djevojku.
«Čime ti svoje golube,
svoje golube hraniš?»
Sebe režem, pa sve golube,
sve golube hranim.
«Čime ti svoje golube,
svoje golube pojiš?»
Suze lijem, sve golube,
sve golube pojim.
Svirala je, svirala, Radetova muzika,
plesala je, plesala, iz Beltinaca djevojka.
Svirala je, svirala, Vladina muzika,
plesala je, plesala, iz Beltinaca djevojka.
NA NASTAVAK OVE PJESME IDE ODJAVA I PREDSTAVLJANJE MUZIČARA:
Gost naše bande je bio gost iz Sarajeva - Kemica Kemal Monteno;
Udaraljke je svirao Gašper Peršl;
Bubnjevi – Sergej Ranđelović – Runjoe;
Klarinet – Boštjan Rous;
Harmonika – Viktor Marič;
Saksofon – Štefan Banko;
Bas – Beno Pirnat;
Violina - Samo Budna;
Klavijature – Davor Klarič;
Cimbale – Andi Sobočan;
Pjevač – Milan Kreslin (DJ Milan)
Gitara – Miro Tomassini
Beltinška djevojka – Katica Kreslin (naša mama)
26. PJESMA – ODRANSKA (svi zagrljeni a-capella pjevaju)
(narodna)
Sada zbogom, vi Odranci,
zbogom naša crkvice,
zadnji put se rukujmo,
možda se ne vratim, ne vratim kući.
Sada zbogom, oče, majko,
zbogom naša crkvice,
zadnji put se rukujmo,
možda se ne vratim, ne vratim kući.
Sada zbogom, sestre, braćo,
zbogom naša crkvice,
zadnji put se rukujmo,
možda se ne vratim, ne vratim kući.
27. PJESMA – My Way (Vlado uz orgulje)
28. PJESMA – «Vrba»
(France Prešern, prijevod Luka Paljetak)
O Vrbo! sretno, drago selo moje
gdje kuća moga oca stoji stara;
za naukom da žeđ me iz tvog čara
odvukla nije, podla zmija to je.
Spoznao ne bih da se sve to što je
sanjalo srce, sad u otrov stvara;
da me u samog sebe vjera vara,
igračka ne bih bio sudbe svoje!
Radinu ruku, srce vijerno tada
za miraz, što ga nema milijunarka,
izbrana djeva dala bi mi mlada;
plovila bi mirno moja barka;
od vatre dom i pšenicu od grada
čuv'o bi susjed moj – zvon svetog Marka.
29. PJESMA - «Vsi so venci vejli» /Svi su vijenci sveli/
(narodna)
Svi su vijenci sveli,
svi su vijenci sveli,
svi su vijenci sveli,
samo moj zeleni.
Jer ga ja zalijevam,
jer ga ja zalijevam,
jer ga ja zalijevam,
svojim suzama.
Kad' bi moja suza,
kad' bi moja suza,
kad' bi moja suza,
na kamen kanula.
Kamen bi se raspao,
kamen bi se raspao,
kamen bi se raspao,
na dvoje, na troje.
30. PJESMA – «Daj mi Micka, pejneze nazaj» / Moje pare, Micka vraćaj
(narodna)
Moje pare, Micka, vraćaj
pa da idem u drugi kupleraj!
Moje pare, Micka, vraćaj
pa da idem u drugi kupleraj!
Tvoje pare nazad ne dam,
samo hajde u drugi lumperaj!
Tvoje pare nazad ne dam,
samo hajde u drugi lumperaj!
31. PJESMA – Muzikanti
Došli su muzikanti sa harmonikom,
došli su muzikanti sa harmonikom,
došli su muzikanti sa harmonikom,
sa harmonikom, sa gitarama
i sa trubom.
Donijeli su nam radost sa harmonikom,
donijeli su nam radost sa harmonikom,
donijeli su nam radost sa harmonikom,
sa harmonikom, sa gitarama
i sa trubom.
Otišli su muzikanti sa harmonikom,
otišli su muzikanti sa harmonikom,
otišli su muzikanti sa harmonikom,
sa harmonikom, sa gitarama
i sa trubom.
Ostala je samo žalost za harmonikom,
ostala je samo žalost za harmonikom,
ostala je samo žalost za harmonikom,
za harmonikom, za gitarama
i za trubom.
Prevedla: Vesna Andree-Zaimović